Šejlino najnovije djelo, petnaestominutni kratki film i dvadesettrominutna filmska instalacija iz četiri dijela zasnovana na ovom filmu, Šta ja znam / What do I know iz 2007. bavi se drugom dalekom prošlošću, vremenom kada su njeni baba i deda bili mladi. Radnja je smještena u kući njenog dede u Sarajevu, koji je vodio kafanu na prizemlju, a živio iznad nje. U sada praznoj građevini, izgleda kao da je vrijeme stalo: namještaj, tapete, posuđe i ostalo pokućstvo odišu duhom 50-tih godina. Sa close-up kadrovima i usporenim kretanjem kamere kroz napuštene sobe praćena tihom muzikom klavira, kuća postaje mrtva priroda sebe. Djeca koja se pojavljuju u međuvremenu, obučena su u istorijske kostime odraslih iz tog vremena. Postoje sažeti nagovještaji o tri različite isprepletene ljubavne priče sa nesrećnim i fatalnim krajem. Arhaična društvena pravila ne dozvoljavaju osjećaje, pa se oni izražavaju ili isključivo tajno ili kroz žestoke erupcije emocija u vidu pražnjenja. Tako, naprimjer čujemo za ubistvo zbog svađe tokom igranja karata - ili je to bilo zbog žene? I na kraju, žena ostavlja svog muža u spavaćoj sobi da bi plesala u restoranu uz divlju cigansku muziku, okružena gomilom stolova i stolica, a ispred rashladne vitrine u kojoj se ne nalazi ništa drugo do dekorativne staklene ribe. Slikovite minijature veza su sa sestrama bliznakinjama, starim služavkama i vječnim tetkama, koje funkcionišu kao da su vezane crvenim koncem. Uvijek se pojavljuju zajedno, kao kad ih je Šejla otkrila na starim fotografijama u porodičnom albumu. One šapuću, naslanjaju glave jedna na drugu, da li su one i objekat i subjekat neispunjenih želja. One zastaju nanovo, posmatrajući, čekajući, stojeći na rubu kao žive slike ili pobožne muslimanke prekidajući rad za "Ezan", na zapovijed muezina.

Montažna verzija filma, koja ne sadrži dijaloge, projektuje se na četiri ekrana u nepravilnim intervalima, a ponekad sinhronizovano, tako da ep istovremeno zamjenjuje linearno pripovjedanje. Ovakav način prikazivanja omogućava još jasnije postojanje protagosnista kao čistih slika (sjećanja).

Šejla Kamerić je rođena 1976. u Sarajevu, BiH. Trenutno živi u Sarajevu i Berlinu.