Vijekovima smo učeni da bez vjere nismo ništa drugo nego sebične životinje koje se otimaju za plijen, sa veoma sličnim moralom koji vlada u čoporima vukova, pa nas samo religija i bog, navodno, može uzdići na viši spiritualni nivo!

Ogromna prostranstva (vojnih kasarni, zemljoradničkih zadruga…) iz bivšeg socijalističkog sistema se sada struktuiraju (parcelišu) kao u vrijeme divljeg zapada. Taj proces nazivamo privatizacija, iako se glavni dio struktuiranja i tranzicije odvio izvan svih civilizacijskih konvencija. Na istim temeljima gdje se gradio komunizam sada se privatizuje da bi se gradio kapitalizam. Ali u prvom kao i u drugom slučaju vlasništvo je na isti način podčinjeno državnom rezonu i tako se manifestuje kao artefakt. Pored potrage za kapitalističkim bogom velika zanimacija društva i sistema je i traganje za nacionalnim kulturnim identitetom, iako je očigledno da se ti kulturni identiteti opet sklapaju iz prisvojenih ostataka predkomunističkog perioda.

Tako uspostavljena definicija se problematizuje kroz rad koji se smješta u bivšu kasarnu i u čijem prostoru za vrijeme komunističke) vojne funkcije nije bilo dozvoljeno proklamirati, reprezentovati ili iznositi bilo kakva druga vjerovanja (religijska, ideološka…) osim onih koja su služila sistemu. Sada se većina takvih prostora već podijelila - privatizovala, a međunacionalni odnos prema takvoj imovini sve više liči nasilnom komadanju i prisvajanju mrtvog tijela komunističke države.

I tako zatvoreni u naš konglomerat još uvjek smo u potrazi za samim sobom, kao i za bogom koji će nam vratiti vjeru.

Mladen Miljanović je rođen 1981. u Zenici, BiH.