2010 INVENT | Tura Centar za vizuelne komunikacije Protok u saradnji sa Mostarskim teatrom mladih predstavio je izložbu INVENT | Turu koja je otvorena 24. maja u Galeriji Tezić u Banja Luci. Izložba je bila otvorena za sve Banjalučane do 8. juna nakon čega je premještena u Mostar u Dom Kulture.
2010 BH.art map - Igor Bošnjak Koncept BH.art map je kreiran u sklopu projekta INVENT Tura koji se sastoji od neke vrste društvenih istraživanja, web projekta, literature, istorijskih istraživanja (u slučaju da su se dogodili) ili oni koji se odnose na današnje vrijeme i na koncept čitanja i razumijevanja prošlosti Bosne i Hercegovine.
2010 JugoIstok 24-7, foto maraton Participativni foto projekt je započeo kao otvoreni poziv građanima Banjaluke da kreativno reaguju na svoj grad, gdje su na jedan dan u mesjecu februaru 2010 dobili 10 pojmova koji bi trebali realizovati u roku od 24 sata u vidu zanimljivih fotografija.
2009 A.C.A.B Skup fotografija na odredjenu temu
2009 Tvoja zemlja ne postoji, 2003 Bilbordi postavljeni po raznim lokacijama u Banja Luci
2009 Ivan Grubanov - Govor ispred Narodne skupštine Transkript govora umjetnika Igora Grubanova u Beogradu. Beograd. 17.04.2006.
2009 Slaven Tolj Billboard u javnom prostoru
2009 Vit Havranek - Arhiv samoupravljanja

Stvaranje arhive sa tematikom samoupravljanja u socijalizmu
2009 SpaPort Međunarodna godišnja izložba savremene umjetnosti - Gdje se sve tek treba dogoditi
1. poglavlje: "Možeš li govoriti o tome"
2009 Medinat Weimar - Ronen Eidelman Medinat Weimar otvara biro u sklopu izložbe Možeš li govoriti o tome? –Da, mogu, u Banja Luci u Bosni i Hercegovini, gdje uspostavlja svoje privremeno sjedište.
2008 SpaPort 2008 Napolju pada kiša, ali ja u to ne verujem je naslov Prve međunarodne godišnje izložbe SPAPORT 2008 održane u Banjoj Luci.
2008 Loading Emir Šehanović
2008 Od kako je umro drug Tito situacija u društvu je veoma loša, pa samim tim i u fudbalu Bojan Fajfrić, Mustafa Ekić – Muki
2008 Ručak Ana Hušman
2008 Šta ja znam - kratki film Šejla Kamerić
2008 Studija moga oca Ivan Grubanov
2008 Ištvan Išt Huzjan
2008 Ko želi da bude bog ovdje Mladen Miljanović
2008 Ti dobro pričaš danski Amel Ibrahimović
2008 Šund Nika Oblak, Primož Novak
2008 Performans i fotografije različitih veličina Igor Grubić - Mala lekcija citata
2008 Fotografije Matei Bejenaru
2008 Mantra Gordana Anđelić Galić
2008 Besplatna fotolaboratorija (Free foto lab) Fil Kolins (Phil Collins)
2008 Vrijednost Ervin Babić
2007 Doba obnove Nenad Malešević
2007 Makeover Ana Vidović
2007 Nekad i opet Zvjezdana Veselinović
2006 Monalizin flert Bojan Stevanić
2006 Umjetnost BiH je u granicama BiH Veso Sovilj
2006 Ormar Aleksandar Kujučev
2006 Možemo biti heroji samo na jedan dan Radenko Milak
2006 Savjeti Sandra Dukić
2006 Identitet Boris Glamočanin
2006 Ordinary Miodrag Manojlović
2006
Ormar
Preuzeto iz online enciklopedije www.wikipedia.com

Izraz ‘’skrivati se u ormaru’’ se najčešće koristi za označavanje skrivanja seksualnog ponašanja ili drugih društveno neprihvatljivih ubjeđenja; obično homoseksualnost, biseksualnost ili transseksualnost. Termin se koristi i za označavanje drugih ličnih preferencija, npr. ‘’John Doe je skriveni postmodernista, komunista, anarhista, itd’’; kao i za priznanje, npr. ‘’Jack je priznao da je zavisnik’’. ‘’Zatvorene’’ osobe označavaju ljude koji skrivaju svoja ubjeđenja (seksualna, religijska…). Skrivanje je motivisano strahom od osude okoline. U mnogim dijelovima svijeta, pojam ‘’izlaska iz ormara’’ označava gubitak posla, kuće, porodice, prijatelja, pripadanja vjerskoj i političkoj zajednici. Postoji i realan rizik da postanete žrtva zločina iz mržnje. Termin je izveden iz metafore ‘’skeleta u ormaru’’: stvar koju osoba krije i ne želi da se nađe, ali na koju se neizbježno naleti. ‘’Izlazak iz ormara’’ označava dobrovoljno razotkrivanje svoje orjentacije, ‘’bivanje izvan’’ označava neskrivanje nečije orjentacije, i ‘’izlaženje’’ označava javno iznošenje orjentacije osobe koja želi da ta informacija ostane tajna. Ormar se sastoji od serije portreta ljudi koji se suprotstavljaju društvu, kao što su satanisti, homoseksualci, transseksualci, ubice, sadomazohisti, religijski fanatici, sektaši, ektremni militantni nacionalisti. Fotografija osobe u stvarnoj veličini je zalijepljena na unutrašnjoj strani vrata ormara. Na suprotnoj strani zida se nalazi veliko osvijetljeno ogledalo. Na vratima je mali otvor u nivou očiju portretisane osobe. Gledalac gleda kroz otvor kao voajer. U tom trenutku on prolazi kroz ličnu transformaciju, gledajući sopstvene oči na licu neke druge osobe. To je slično iskustvu pacijenta koji je imao veliku plastičnu operaciju i nakon skidanja zavoja ne prepoznaje svoje lice u ogledalu. Nakon toga slijedi reakcija
na sam sadržaj slike. Gledalac ide od jednog ormara do drugog, mijenjajući uloge u kratkom vremenskom periodu. Možda se čineći to odlično zabavlja i otkriva nešto novo o sebi.


Kujucev1.jpg


Mračni predmet želja

Kretanje kroz lavirint naših mračnih želja je upitno kad god se zapitamo šta nas vodi tome da želimo, zamišljamo, pretpostavljamo da osjećamo, sjećamo se. Paul Virilio vjeruje da ’’ne postoji prostor ispunjen materijom.’’ I šta se događa sa sjećanjem? Da li ono ispunjava neki ’’prostor’’ ili je bezlično kretanje u nama? U istraživanju privatnog /ličnog i javnog/ kolektivnog doživljaja je paradoksalni trenutak ključan za otkrivanje i prepoznavanje naših želja, nadanja, snova. Biti onkraj drugoga je inspirativno koliko sanjarenje o horizontu koji je drugačiji od onog koji vidimo. Konstruisan prostor u kojem nas iluzija bliskosti i/ili sličnosti sa očekivanim vodi u to da redukujemo sjećanje na lični doživljaj je predimenzioniran i bez perspektive. Koliko trajno naše osjećanja pripadnosti ’’nečemu’’ ili ’’nekome’’ može biti, ovisi o nama samima. Kao što to čini stanje podsvjesnih želja za pretjeranim doživljajem, navodeći nas da razmišljamo o drugom/drugačijem. Projekat Aleksandra Kujučeva Ormar predstavlja drugu stranu našeg bića, stanje u kojem fantaziramo, misteriozno mjesto naših želja. I šta bi se dogodilo ako...? I ako se to treba dogoditi, kako bi...? I gdje bi...? Na kraju krajeva, kretanje kroz eksperimentalne prostore naših snova i nadanja, prvenstveno ličnih, eventualnokolektivnih, javnih i prepoznatljivih.

Aleksandra Estela Bjelica Mladenović