SPAPORT BIENALE 2009/2010 Banja Luka,
Bosna i Hercegovina 20. listopad -15. studeni, 2009.

"Gdje se sve tek treba dogoditi"
1. poglavlje: "Možeš li govoriti o tome? -Da, mogu'

Kustosice: IVANA BAGO & ANTONIA MAJAČA
@ Institut za trajanje, mjesto i varijable (DeLVe) www.delve.hr

Ko-kustosi izložbe '1. poglavlja' projekta:
ANSELM FRANKE, VIT HAVRANEK & ZBYNEK BALADRAN, ANA JANEVSKI, ERDEN KOSOVA, NINA MONTMANN, JELENA VESIĆ

Umjetnici i projekti:
'A.C.A.B.', ZIAD ANTAR, 'The Archive of Self-Management', YAEL BARTANA, LUTZ BECKER, YANE CALOVSKI, LIBIA CASTRO & OLAFUR OLAFSSON, CHTO DELAT/WHAT IS TO BE DONE?, RONEN EIDELMAN, ESRA ERSEN, IVAN GRUBANOV, NICOLINE VAN HARSKAMP (in collaboration with THIJS GADIOT), DANILO KIŠ, AYDAN MURTEZAOGLU, DRAGAN NIKOLIĆ, FLORIAN SCHNEIDER, SLAVEN TOLJ, SHARIF WAKED, LIU WEI, EYAL WEIZMAN, JUDI WERTHEIN, ARTUR ZMIJEWSKI, ŽELIMIR ŽILNIK


Naslov dugoročnog i kompleksnog projekta Gdje se sve tek treba dogoditi / Where Everything Is Yet To Happen (WEIYTH) - koji se odvija u okviru SPAPORT BIENALA 2009/10, u Banja Luci, Bosna i Hercegovina - sadrži reference na trajanje, mjesto i varijable očekivanog događaja. Ti 'nesigurni' parametri smješteni su u procjepu između prošlosti koja ne nudi (ili u najboljem slučaju zamucuje pogled na) događaj kojemu bismo se, Badiouovim rječnikom rečeno, obvezali na vjernost i budućnost od koje se 'očekuje' upravo to - čudo događaja.

Iako Bosna i Hercegovina predstavlja okvir i polazište projekta - sa svojim neprekidnim stanjem političke 'privremenosti', uzrokovane još uvijek nerazriješenim etničkim tenzijama i ratnim traumama, nepostojanjem konsenzusa oko temeljne geopolitičke 'konstitucije' zemlje, neprekinutim protektoratom 'međunarodne zajednice', itd. - mjesto "iščekivanja" nipošto nije tek BiH ili regija. Upravo suprotno, namjera je projekta subvertirati pogled na BiH i Balkan kao antitetičku periferiju Europe i ne pristati na njihovu egzotizaciju kao simbola 'prostora konflikta'.

Umjesto toga, BiH se uspostavlja kao uporište pogleda, ogledalo koje izokreće perspektivu i odražava urgentnost pitanja budućnosti, zajednice i ko-egzistencije mimo prevladavajućih modela etnopolitike i nacije-države, kako u 'tranzicijskim', tako i u zapadnjačkim, 'naprednim' neoliberalnim demokracijama.

Prvo poglavlje projekta, izložba Možeš li govoriti o tome? -Da, mogu, referira se na Agambenov esej 'O Potencijalnosti' koji zapocinje parafrazom uvoda u poemu 'Rekvijem' Ane Akmatove. U njemu pjesnikinja opisuje kako joj je, dok je stajala u redu ispred lenjingradskog zatvora tijekom staljinističkih čistki, čekajući vijesti o svom zatočenom sinu, pristupila nepoznata žena i upitala je može li 'opisati' sto se oko njih događa. Na zahtjev da se artikulira užas koji ih u tome trenutku okružuje, pjesnikinja odgovara - 'Da,mogu'. Kako Agamben naglašava, 'Mogu' ovdje ne znači uvjerenje u posjedovanje određenih sposobnosti koje garantiraju uspješno opisivanje neopisivog, već jedno radikalno prihvaćanje iskustva potencijalnosti, koje je, unatoč nesigurnosti u određenu sposobnost, 'aposlutno obvezujuce'.

Prisvajanjem ovoga pitanja kao i eksplicitno potvrdnog odgovora na njega, prvo poglavlje projekta WEIYTH način je otvaranja prostora potencijalnosti, onog u kojem se uspostavlja mogućnost za govor, ali i odbijanje da se govori - prije svega postavljanjem temeljnog pitanja: o čemu umjetnost može, a zatim i mora, govoriti u kompleksnim političkim sredinama - u ovom slučaju na prostoru Republike Srpske, u Bosni i Hercegovini - a da pritom ne zadobije formu tek još jednog, 'post/pre-emergency' bijenala?

Odgovor na to pitanje u kontekstu ove izložbe proizišao je na temelju kustoskog 'suučesništva' - uključivanjem skupine ko-kustosa, inicijalna su polazišta projekta dodatno razvijena, naglašena ili dovedena u pitanje, razvivši se u polifonu strukturu koja otvara prostor novim uporištima za daljnji razvoj projekta WEIYTH, koji je i sam u neprekidnom stanju postajanja.

Izložba Možeš li govoriti o tome? -Da, mogu predstavlja razradu nekih od tema i momenata koji su nastajali postupno, kroz višesmjernu komunikaciju, kojom je osnažen njen 'dijagnostičko-analitički' kapacitet, te koja, kao prvo poglavlje projekta, formira svojevrsni 'thesaurus' otvarajući niz pojmova i tema, poput pitanja suučesnistva, kolaboracije, zajedništva u krivnji, politike jezika, pripadanja, kulturalizacije politike, potencijala ne-esencijalističkih promišljanja zajednice, te konačno, odvažnosti govora i njegove artikulacije kao političkog.

Izložbu prati publikacija s prilozima umjetnika, kustosica i ko-kustosa/ica.

Program

UTORAK, 20. listopad 2009 u 20.00
Banja Luka, Kastel / Kamena zgrada

16.00 - Razgovor s kustosima/icama (sudjeluju: Ivana Bago & Antonia Majača, Vít Havranek, Ana Janevski, Anselm Franke i Jelena Vesić)

20.00 - Formalno otvorenje izložbe

Izložbene lokacije: Galerija Terzić | Salon Muzeja savremene umjetnosti | Kastel /Kamena zgrada | Javni prostor

Organizator:
Protok - Centar za vizualne komunikacije
Veselina Masleše 1/11, Banja Luka, BH
www.protok.org

Podržali:
Švicarski program za kulturu na Zapadnom Balkanu, Fondacija Robert Bosch, Ministarstvo prosvjere i kulture RS, Grad Banja Luka, Ministarstvo civilnih poslova BiH